1956.
Dvoboj između bivših momčadskih kolega bezvremenski je klasik. Stirling Moss je pobijedio, što je ujedno bila njegova prva pobijeda u inozemstvu, ali sve su oči bile uprte u očajničke pokušaje Juana Manuela Fangia da ga sustigne. Od samog starta Fangio je počeo loše, ponovno je izborio drugo mjesto, ali se izvrtio u četvrtom krugu i pao na šesto mjesto, a dok se vraćao na stazu iza njega se stvorila kolona od tri bolida. Kasnije mu se pokvarila spojka, pa je Ferrari pozvao momčadskog kolegu Petera Collinsa s druge pozicije da mu preda svoj bolid. Fangio se vratio gotovo minutu iza Mossa i započeo žestok juriš, bolid se odbijao od rubnika i ograda dok je pokušavao smanjiti vremena krugova. "Fangio u nevolji bio je nadahnuće", napisao je novinar AutoSporta Cyril Posthumus. Cijeli se grad zaustavio kako bi promatrao spektakl, čak se i putnički vlak zaustavio izvan stanice kako bi njegov vozač mogao gledati akciju. Fangio je zaostatak na kraju smanjio na samo 6,1 sekundu!
1961.
Bila je to prva utrka ere novih 1,5-litrenih motora. Upravljajući privatnim Lotusom, prošlogodišnjim modelom, Stirling Moss majstorskom je vožnjom ometao Ferrarijevu nadmoć. Mossov Lotus 18, prva F1 šasija s motorom u sredini, bila je vrhunac tehnologije 1960., ali prema novom Ferrariju "Sharknose" je izgledala aerodinamički neučinkovito, a Climaxov motor je imao barem 35 konja manje. Ipak do 14. kruga Moss je izbio na čelo. Desetak sekunda kasnije Phill Hill je udario u rubnik te je narušio geometriju ovjesa, naposljetku mu je dojavljeno da napravi mjesta za momčadskog kolegu Richia Ginthera, kojemu su signali iz boksa jasno govorili: "Brže! Brže!" Bez obzira na to koliko je Ginther vozio brže, Moss je uvijek imao pravi odgovor. U posljednjih 10 čarobnih krugova Ferrarijev je boks podivljao dok su dva bolida jurila stazom, a Mossov je povremeno ispuštao zlokobne oblačiće dima. Ali nakon 5 godina Moss se opet oduprio napadima i pobijedio, nakon utrke ponijela ga je publika, a tulum se nastavio do zore.
1970.
Ken Tyrrell i Jackie Stewart već su bili pobijednički dvojac. Bernie Ecclestone još nije kupio Brabham i nije bio uključen u komercijalni dio sporta, no bio je menađer izvanredno talentiranog Jochena Rindta. Kad se povukao pokojni Paul Frere sa startnom zastavicom, svi su očekivali da će Stewart dominirati utrkom. Tako je i bilo, do prve trećine utrke, kada je Cosworthov motor počeo kašljucati. Jack Brabham brzo je preuzeo prvo mjesto, a u stopu ga je slijedio Chris Amon. Devetnaest krugova prije kraja Amonov je ovjes pukao i Rindt je naslijedio drugo mjesto. Miris pobijede bio je sve što je Rindt trebao, pa je počeo jače pritiskati. Deset krugova prije kraja zaostajao je 9 skunda, ali je Brabham zaostao dok je za puni krug prelazio Joa Sifferta, koji je vozio amo-tamo kako bi rješio problem s dovodom goriva. U posljednjim krugovima Brabham i Rindt vozili su jedan za drugim, a u posljednjem zavoju pojavili su se iza zadnjih u poretku, Piersa Couragea i Ronnieja Petersona. Brabham je odabrao unutarnju putanju i pogriješio. Rindt je prvi kliznuo preko ciljne crte, a čovjek sa kockastom zastavom koji je zurio u Brabhama uopće ga nije vidio.
1978.
"Monako je dugo čekao na veliku nagradu poput ove", napisao je ugledni F1 novinar Nigel Roebuck. "Zapravo osam godina." Najbolje je startao Patrick Depailler, skočivši s petog na drugo mjesto iza Johna Watsona, uz Laudu za leđima. Watsonove su kočnice otkazale te je izletio i tako propustio Depaillera, poslije i pobjednika utrke. Lauda je dobio priliku, ali mu se jedna od stražnjih guma počela ispuhavati te je morao u boks. Lauda se vratio na šesto mjesto te započeo jednu od legendarnih F1 potjera, do drugog mjesta, kao Fangio 1956. Odustajanjem mu je pomogao Peterson, Villeneuvu je pukla guma, Watsona su kočnice ponovno odnijele s ceste, a Scheckter je izgubio drugu brzinu, no Lauda nije stajao na mjestu, nego je poboljšao vrijeme kruga za dvije sekunde! Bila je to sjajna predstava vozača poznatijeg po onome što bi mogao da mora, nego po stvarnoj brzini. Kasnije je bilo problema kad je zabava u Tip-Top baru izmakla kontroli, pa je policija upala s pendrecima. Hottie, djevojka Jamesa Hunta zaradila je masnicu na oku, a Huntu su stavili lisičine. "Bio je to najsramotniji primjer policijske brutalnosti koji sam ikad vidio", rekao je.
1984.
Kako je kiša odgodila start za 45 minuta, komentatori su ostajali bez materijala, a gledatelji ispred TV ekrana postajali sve živčaniji. Kad je konačno počelo Renaulti Dereka Warwicka i Patricka Tambaya izbacili su jedan drugog u prvom zavoju. Bit će to jedan od onih dana... Nigel Mansel preuzeo je vodstvo, sve dok nije otsklizao sa staze i ostavio Prosta i Laudu u McLarenima na prvom i drugom mjestu. Treći je bio novak u F1, Ayrton Senna, koji je u svojem Tolemanu startao trinaesti. Senna je nakratko zaposlio Laudu, koji je ubrzo izletio, a kako se kiša pojačavala nastavio je potjeru za Prostom. U međuvremenu, Stefan Bellof, neustrašiv, čak i za F1 vozača, nakon što je startao zadnji, projurio je pored trećeplasiranog Arnouxa. I brzo je sustizao i Sennu i Prosta kad su suci samo četiri kruga kasnije odlučili pokazati crvenu zastavu. Senna je bio bijesan, jer je smatrao da su ga organizatori zaustavili kako bi osigurali pobjedu Francuza. No tko bi zapravo pobijedio da se borba nastavila? Nikada nećemo saznati.
1996.
Olivier Panis je šarmantna osoba, ali nije netko s kime biste se žaljeli boriti. On i Eddie Irvine se nikada nisu slagali, jednom, tijekom parade vozača, Olive je započeo svađu tako da je zgrabio Irvinea za vrat i rekao: "Mislim da bi sada trebao zašutijeti." Možda je sjeme obostrane antipatije proklijalo na jednoj od najneizvijesnijih ikad održanih kišnih utrka. Irvine je bio četvrti, na čelu bijesne kolone vozača koji su smatrali da ih zadržava. Jedini koji je pretjecao bio je onaj koji je startao četrnaesti. Panis se približio u zavoju Loews, a kad je Irvine pokušao zatvoriti vrata ovaj ga je izgurao s puta. Zaprepaštenom Irvineu ugasio se motor. Panis se izvrtio na ulju koje je pri eksploziji izbacio Hillov motor, no vratio se i preuzeo vodstvo nakon što je Jeanu Alesiju otkazao ovjes. Neki kažu da je Panis imao sreće. No u danu kad su se cjenjeniji vozači u boljim bolidima borili sa stazo, on je ostao. Uz njega samo su još Coulthard i Herbert prošli kroz cilj.
Ovo su samo neke od najzanimljivijih utrka u Monaku. Ako znate još koju zanimljivu slobodno napišite. Ovi tekstovi su iz starog F1 Racinga, pa sam ja stavio ove utrke, ali bilo bi zanimljivo da netko tko zna napiše i za npr. 1971. ili 1982.
