"Drugačiji" bolidi

[130R]

Danas su u Formuli 1 svi bolidi dosta slični, ni jedan se ne izdvaja odmah na prvi pogled. Kroz povijest nije uvijek bilo tako, pogotovo kad su se otkrivale nove tehnologije. Uvijek je bilo onih koji su pravila tumačili na drugi način i dizajn bolida vodili u krajnost. U ovu temu stavljajte slike takvih bolida, koji su u nećemu bili drugačiji, ili na neki način egzotični.

Jedan od najpoznatijih takvih bolida je Tyrell P34 sa šest kotača. Zamišljen je da ima manji otpor zraka tako da mu smanje prednje kotače, ali da se zadrži ista kontaktna površina. Jody Scheckter je uspio pobijediti s njim 1976. u Švedskoj



Svakako je poznat i Brabham BT46B "Fan car". Gordon Murray je konstruirao ventilator koji je usisavao zrak ispod bolida i tako bolid "ljepio" za stazu. Niki Lauda je u jedinom nastupu ovog bolida, u Švedskoj 1978., pobijedio.



I jedan malo novijeg datuma. Arrows A22 koji je 2001. na treninzima u Monaku imao čudno krilo na prednjem kraju bolida.

[lux007]

pronašao sam ovu sliku:

Ferrari 312T8 iz 1976.g. na slici ga vozi Regazzoni, a mislim da na utrci nije nastupio

[130R]

pronašao sam ovu sliku:
http://img196.imageshack.us/img196/4779 ... i312t8.jpg
Ferrari 312T8 iz 1976.g. na slici ga vozi Regazzoni, a mislim da na utrci nije nastupio

Taj model prvi put vidim. Ali znam za 312T6. Nisam siguran ako je to stvarno Ferrari jer imam samo ovu sliku. Navodno ga je testirao Reuteman.

[gringo73]

Ferrari 126c2 - s ovakvim zadnjim krilom je nastupio samo u Long Beachu 1982. Nakon trke krilo je proglašeno nelegalnim, a Villeneueve diskvalificiran (Pironi nije ni završio trku).

[Ferrari-BiH]

Ligier JS5/01

Vozio ga Jacques Laffite u sezoni 1976. Njaveci uspjeh ovoga automobila je 3. mjesto u Zolderu

March 711

Vozio ga Ronnie Peterson u sezoni 1971. Osvojio je 2. mjesto na Monzi te godine

Theodore TY01/1

Vozili ga Patrick Tambay i Marc Surer u sezoni 1981, i najveci uspjeh mu je bio na prvoj utrci, u Long Beachu 6. mjesto

[130R]

Ligier JS5/01
http://img39.imageshack.us/img39/3144/1036901.jpg
Vozio ga Jacques Laffite u sezoni 1976. Njaveci uspjeh ovoga automobila je 3. mjesto u Zolderu

Ono sto je zanimljivo je to da su u Ligieru koristili kompjuter da dizajniraju taj visoki airbox sa ciljem da smanje turbulencije zraka koji stize do ventila motora da bi se postigao maksimalan efekt. Airboxovi su bili koristeni vec nekoliko sezona, sa ciljem da dovode zrak pod pritiskom do motora i tako dodaju par konjskih snaga, ali mnogi nisu u potpunosti shvačali kako radi, pa su počeli stavljati te usisnike samo zato jer su ih imali ostali i donosili su im rezultat, mislili su da je to uređaj za hlađenje. Ligierov sistem je pokazao da ima smisla i zapravo je radio dobro, ali su onda počeli protesti, a airboxovi su ubrzo zabranjeni. Inače bolid je imao nadimak tea pot (čajnik).
Evo i jedna slika sa strane.


Lotusovi modeli sa šest kotača

[ttco]

Evo malo i mojih "grdosija". Ovo sam davno našao na jednoj stranici, al se već ne sjećam koja je (ako nađem u arhivama podatak, budem prikeljil ). Ima tih auteka poprilično, i nisu svi iz F1, a ovo je skup meni dražih
Naravno, podatke o opisu slika vučem iz arhive (koja je nastala prema stranici), pa se unaprijed ispričavam ako ima koja greška

1. McLaren M23 (1974) - Fittipaldi, Belgian Grand prix, nije nikad korišten u utrci
http://img39.imageshack.us/my.php?image ... um1974.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

2. "Boomerang" Tyrrell 012 (1983) - prvi put testirano na Austrian Grand Prix, navodno nije korišten u utrci
http://img32.imageshack.us/my.php?image ... l01201.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

3. Arrows A5 (23 Prosinca 1982) - Marc Surer, neznam kak je videl tip, možda su ga radiovezom iz boxa vodili
http://img29.imageshack.us/my.php?image ... ntwing.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

4. Brabham F2 (1968) - Jochen Rindt, GP Albi, zadnja utrka u "Trophées de France"
http://img22.imageshack.us/my.php?image ... ndtalb.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

5. March "Sixwheeler" (Siječanj 1977) - Nikad nastupio u utrci
http://img21.imageshack.us/my.php?image ... eler02.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

6. Brabham (1972) - Indianapolis, ogromna kljuka
http://img17.imageshack.us/my.php?image ... indy50.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

7. McLaren (1978) - Hunt, GP Španjolske, nije korišten u utrci
http://img16.imageshack.us/my.php?image ... 197803.jpg" onclick="window.open(this.href);return false;

EDIT: evo uspio sam iščeprkati link na stranicu:
http://users.telenet.be/aerogi/Racing/Weird/Weird.htm" onclick="window.open(this.href);return false;

[130R]

Odlučio sam staviti na prvi pogled najneobičnije bolide iz povijesti Formule 1. Ali kao što sam napisao samo na prvi pogled su neobični, jer ispod lima to su obični bolidi koje su mnogi od vas več vidjeli, a to su tzv. streamline bolidi. Prije rata oni nisu bili ništa neobično i Mercedes, a pogotovo Auto Union su na brzim stazama koristili "streamlinere".
Za početak nekoliko prijeratnih slika, da vidite kako je sve počelo.

Prva dva bolida su Auto Unioni, drugi je jedan od prvih streamlinera. Dva bolida iza su Mercedes-Benz W25B i Scuderia Subalpina Maserati 4CM


Vjerojatno najpoznatiji prijeratni streamliner, Auto Union Type C Streamliner


I neki Mercedesovi prijeratni streamlineri
W25


Mercedes W165 Streamliner


I Maserati je imao takav bolid prije rata


To su bili neki od mnogih prijeratnih streamlinera. Kasnije u Formuli 1 uveo ih je Mercedes, sa svojim poznatim modelom W196.




Lancia D50 Streamliner - nikad dovršena karoserija, počeli su je raditi 1955., ali rad na njoj je prekinut kad je momčad prepuštena Ferrariju.


Lancia-Ferrari D50A Streamliner - 1956. je i Ferrari pokušao napraviti streamliner na modelu D50A. Na treningu za VN Francuske u Reimsu provozao ga je Eugenio Castellotti, no bolid je bio nestabilan zbog udara vjetrova. Kasnije su uklonili neke djelove sa stražnjeg kraja bolida, te je postao stabilniji, ali nije bio ništa brži od običnih bolida. Ovaj model nema ništa zajedničko sa prvim nedovršenim D50 streamlinerom.



Vanwall VW6 Streamliner - napravljen je za VN Francuske u Reimsu 1957. i isprobali su ga Stuart Lewis-Evans i Roy Salvadori, ali nije korišten u utrci.


Cooper T51 Streamliner - Jack Brabham isprobao je 1959. u Reimsu ovaj bolid, ali je jako podupravljao i podizao se pri večim brzinama.


To su ukratko streamlineri koji su bili zamišljeni za F1. Niti jedan nije funkcionirao kako treba osim Mercedesa W196, koji je čak pobijeđivao na utrkama. Ali vozači su se žalili da ne vide prednje kotače u zavojima, pa je i taj model 1955. napušten. Prije rata su samo Auto Union i Mercedes dobro shvačali aerodinamiku, a poslije je ostao samo Mercedes, koji se povukao iz utrka več 1955.

[Jackie Stewart]

Lotus 88, 1981.



Lotus 88 su dizajnirali Colin Chapman, Peter Wright, Tony Rudd i Martin Ogilvie. Poznata kao "dupla šasija", koja nije nastupila ni na jednoj utrci jer ju je FIA zabranila.

[130R]

Da ja napišem nešto o Lotusu 88. 1978 Mario Andretti nadmočno osvaja prvenstvo u Lotusu 79 s efektom tla. Ti bolidi su bili nadmočni, ali su imali jednu manu, naime da bi efekt tla funkcionirao morali su imati jako tvrdo podešen ovjes, jer inače bi se bolid na kočenjima i u brzim zavojima podizao ili spuštao, a efekt tla onda nebi donosio prednost. Kako su bolidi bili jako tvrdi, a onda staze nisu uvijek bile savršene kao danas vozači bi se prilično namučili tjekom utrke, jer bi osjetili i najmanju rupu na stazi. Colin Chapman dosjetio se da napravi bolid sa dvije šasije, ovjes bolida, koji bi bio ovješen na vanjskoj šasiji bio bi podešen jako tvrdo, skoro pa je bila fiksna sa asfaltom. A druga šasija, unutarnja, sadržavala je samo kokpit vozača i bila je ovješena na vanjsku. Opruge između tih dviju šasija bile su vrlo mekane, tako da se udarci nebi direktno prenosili na vozača. Bolid je pokazivao jako dobre rezultate, ali onda su počeli protesti i dupla šasija je proglašena pokretnim aerodinamičkim djelom, te je zabranjena.

[130R]

Lotus 56B

1971. Lotus odlučuje u Formulu 1 uči sa projektom 56B pogonjenim plinskom turbinom. Princip rada je isti kao na mlaznim motorima, samo što snagu prenosi na kotače, koristi se na helikopterima i na vojnim brodovima. Kako je Chapman došao na ideju da se s tim natječe u F1? 1967. na utrci Indy 500 Parnelli Jones je vozeči STP Turbine vodio cjelu utrku i pred kraj bolid mu se pokvario.

Parnelli Jones, STP Turbine


1968. Chapman je došao na Indy 500 sa Lotusom 56, koji je također koristio plinsku turbinu. Joe Leonard osvaja pole, a Graham Hill drugo startno mjesto. Ni jedan Lotus 56 nije završio utrku. A Mike Spence je poginuo na testiranjima tri tjedna prije također vozeči Lotus 56. Od sljedeće godine plinske turbine i 4x4 pogon, kojeg je model 56 također imao, su na Indyu zabranjeni.

Lotus 56


Ohrabren mogučnostima Lotusa 56 na Indyu, Colin Chapman odlučuje se da će sa verzijom 56B ući u Formulu 1. Bolid je bio pogonjen Pratt & Whitney plinskom turbinom i imao je pogon na sve kotače, jer su smatrali da će se velika snaga (500ks) teško prenijeti samo na jednu pogonsku osovinu. Bolid je pokazivao dobre performanse po mokrom, ali na suhoj stazi je bio težak za voziti. Vozači su morali prilagoditi stil vožnje, jer nije bilo mjenjača, ni kočenja motorom, a odaziv na gas je bio jako slab. U prvoj utrci, na Brands Hatchu 1971., Emerson Fittipaldi je odustao.

Emerson Fittipaldi u Lotusu 56B, na Brands Hatchu


Australski vozač Dave Walker vozio je 56B na VN Nizozemske po mokrom Zandvoortu. Startao je s 22. mjesta i u pet krugova došao na 10., a onda odustao. Najbolji rezultat u Formuli 1 postigao je Emerson Fittipaldi na VN Italije u Monzi. Tamo je završio utrku kao osmi. Bolid je najbolje rezultate ostvario u utrkama F5000, dva druga mjesta.

Dave Walker u Zandvoortu


Emerson Fittipaldi u Monzi


Lotus 56B


Iako je bolid pokazivao veliki potencijal na ovalima, na klasičnim stazama nije bio kompetitivan. Na kiši je izgledao dobro zbog 4x4 pogona, a Monza je brza staza koja odgovara ovakvim vozilima. Nakon početnih neuspjeha Lotus se koncentrirao na legendarni model 72 i nisu pogriješili.

[130R]

Današnji reli bi bez automobila s pogonom na sve kotače bio nezamisliv. To je u reliju bio največi izum kad ga je Audi uveo 1980. U Formuli 1 neki su s 4x4 pogonom eksperimentirali i puno ranije nego se on pojavio u reliju, ali i puno neuspiješnije. Samo je 7 takvih bolida pokušalo ući u F1. Jedan od njih je i Lotus 56B, o kojem sam već pisao, pa ću ga ovdije preskočiti.

Ferguson P99 (1961.)
Prvi bolid sa pogonom na sve kotače, ali i zadnji sa ispred postavljenim motorom koji je pobijedio u F1 utrci, 1961. na International Gold Cupu koji se nije bodovao za prvenstvo. Na toj utrci ga je vozio Stirling Moss, koji je 1997. u intervjuu za MotorSport izjavio da mu je to bio najdraži F1 bolid koji je vozio. Fred Dixon i Tony Rolt su u suradnji s Harryom Fergusonom dogovorili da na bolid stave pogon koji je on koristio na traktorima. Moment se djelio u odnosu 50:50 između prednjih i stražnjih kotača, a motor je bio Climaxov 1,5. Prva utrka na kojoj je bolid nastupio bila je VN Velike Britanije 1961., a to je bila ujedno i zadnja, i Ferguson je tako postao i posljednji bolid sa motorom ispred koji je nastupio na prvenstvenoj utrci. Na toj utrci je bio diskvalificiran, nakon što je Moss preuzeo bolid od prvog vozača Jacka Fairmana.

Stirling Moss u Fergusonu P99


BRM P67 (1964.)
Šasija od BRM-a P261, ovjes modela P57, i 1.5 BRM P56 motor i Fergusonov pogonski sustav. Richard Attwood uspio se kvalificirati 1964. na VN Velike Britanije, ali u utrci nije nastupio. BRM je napustio projekt i posvetio se izradi kompliciranog H16 motora. Kao i Ferguson P99 i BRM P67 se kasnije uspiješno natjecao u brdskim utrkama.

BRM P67 iz Donington Grand Prix kolekcije


Lotus 63 (1969.)
Lotus 63 imao je DFV motor uparen sa Hewland mjenjačem Fergusonovim 4WD pogonom. Raspodjela momenta je bila od 50-50 do 30-70 između prednjih i stražnjih kotača. Graham Hill probao je bolid voziti na treningu VN Nizozemske, ali je sa klasičinim 49B bio brži 4 sekunde po krugu. John Miles vozi ga na VN Francuske i odustaje. Na VN Velike Britanije Hill oped isprobava bolid, ali ga prepušta drugom vozaču, Jo Bonnieru, koji odustaje. Miles sa drugim 63 dolazi deseti sa 9 krugova zaostatka. Na Nurburgringu ga vozi Mario Andretti, ali razbija ga u prvom krugu. Nakon što su Jackie Stewart i Matra osvojili oba prvenstva, Lotus se koncentrira na razvoj modela 72.

Mario Andretti u Lotusu 63 na Nurburgringu


Matra MS84 (1969.)
Zasnovan je na modelu MS80, s kojim je Matra te godine osvojila konstruktorski i vozački naslov sa Jackiem Stewartom. MS84 je također imao Fergusonov pogon zbog kojeg je bio 10% teži od MS80. Stewart je isprobao bolid na VN Nizozemske, kad je i Hill isprobavao Lotus 63. Isto tako Stewart ga nije vozio u utrci, nego je do kraja sezone koristio MS80. Jean-Pierre Beltoise je na VN Velike Britanije došao deveti sa 6 krugova zaostatka, ali tri kruga ispred Miles u Lotusu 63. Johnny Servoz-Gavin je na VN Kanade osvojio jedine bodove za bolide sa 4x4 pogonom kad je došao šesti sa šest krugova zaostatka. Servoz-Gavin ga je vozio i u Watkins Glenu, kad je zaostao 16 krugova, a u Meksiku je došao osmi sa samo dva kruga zaostatka.

Johnny Servoz-Gavin u Matri MS84


McLaren M9A (1969.)
Bruce McLaren se također 1969. odlučio isprobati pogon na sve kotače. Jo Marquart je dizajnirao potpuno novi bolid. Derek Bell ga vozi na VN Velike Britanije i odustaje. Bruce McLaren ga nakon toga i sam isprobava i odlučuje napustiti projekt.

McLaren M9A iz Donington Grand Prix kolekcije


Cosworth (1969.)
Cosworth je napravio bolid koji se razlikovao od klasičnih bolida s kraja 60-ih. Čak nisu koristili Fergusonov pogon, nego su konstruirali svoj, kao i novi odgovarajuči mjenjač. Trevor Taylor i Cosworthov suosnivač Mike Costin napravili su mnogo testova sa bolidom. No probleme im je stvarao rezervoar ulja, koji im je remetio balans, i podupravljanje. Projekt je napušten neposredno prije VN Velike Britanije, i to je ostao jedini bolid kojeg je Cosworth u cjelosti sam konstruirao.

Cosworth iz Donington Grand Prix kolekcije

[130R]

Kurtis Kraft-Offenhauser





Jedan od najneobičnijih i najsmješnijih bolida koji su sudjelovali na jednoj GP utrci zasigurno je Kurtis Kraft-Offenhauser. To zapravo i nije bio F1 bolid, nego bolid klase Midget, konstruiran za zemljane ovale. Midget je naime nešto slično kao speedway kod motocikala. Ali kako je nastupio u F1 utrci, svakako spada u ovu temu.
Ovaj bolid je vozio Rodger Ward, na prvoj VN SAD-a u Sebringu 1959. Ward je tada prvi put nastupio u F1 utrci, to je i prvi nastup Američkog bolida u F1, ako izuzmemo Indy500 u oba slučaja.
Imao je 1,7 litarski Offenhauser motor koji je radio na alkohol. Mjenjač je imao samo dvije brzine, a kočnicama je upravljao isključivo ručno. Broj 1 na bolidu nije mu pomogao da bude konkurentan, dapače bio je najsporiji na stazi. Na kvalifikacijama je za prvoplasiranim Stirlingom Mossom u Cooper-Climaxu zaostajao 43 sekunde, a za predzadnjim Fritzom d'Oreyjom u Tec-Mecu deset. Najveći zaostatak je imao na ravnim djelovima staze.
Među ostalim, Ward će biti zapamčen i po vožnji u toj utrci. Vožnja je bila spektakularna, klizao je po zavojima u pravom Midget stilu, ali nažalost nakon 22 kruga morao je odustati zbog kvara kvačila. Ward je 1963. odvozio još jednu F1 utrku, ali ovaj put sa puno normalnijim Lotusom 24.

[130R]

Bugatti type 23 "tank" iz 1923., preteča streamline bolida.

[ivanpetka]

Ja sam se baš začudio kada sam prvi put vidio kako su ti bolidi prije izgledali.. bili su potpuni drugačiji od ovih današnjih

[130R]

Alfa Romeo Bimotore



Kao što samo ime govori imala je dva motora, sa 8 cilindara i 3,2 litre obujma. Ukupno je imala 540 ks. Zanimljivo je da su oba motora pogonila stražnje kotače preko mjenjača sa tri brzine.



Nuvolari i Chiron su s njom sudjelovali na VN Tripolija 1935 i zauzeli 4. i 5. mjesto, a na utrci na Avusu Chiron je došao drugi. Služila je i za obaranje rekorda, a Nuvolari je s njom postigao prosječnu brzinu od 320 km/h, uz maksimum od 360 km/h.



Kočnice su navodno bile tako slabe i loše, da se nije smijelo kočiti pri brzinama večim od 180 km/h, nego se trebalo čekati da auto sam uspori do te brzine, i tek onda kočiti.

[130R]

Porsche 550 RS F2



Slika je sa VN Njemačke 1957., da to je ona Fangiova utrka, ali to je sad manje važno. Na toj utrci su naime nastupili i bolidi i vozači iz F2 istovremeno kad je trajala utrka F1. U nekim izvorima ti vozači i bolidi se ne računaju kao da su vozili F1, ali bili su istovremeno na stazi, a to znači da su vozili istu utrku. Porsche je u F2 utrkama sudjelovao sa modelom 550 RS (poznat i kao James Dean Porsche), a kako su nastupili i na ovoj utrci to je postao jedini bolid koji se natjecao u F1, a da je imao svjetla.

[130R]

Nedavno je netko, tu na forumu, rekao da ne može zamisliti današnje bolide sa motorom ispred. Bilo je pokušaja i nakon 50-ih da se naprave takvi bolidi, od kojih je najozbiljniji bio Arrows 1979. Onda se u F1 počeo na veliko koristiti ground efekt i motor iza je smetao tunelima za zrak ispod bolida, pogotovo ako je netko imao polegnute motore (Ferrari i Alfa) koji su bili jako široki i tako zauzimali puno mjesta. Tony Southgate je došao na ideju da motor stavi ispred, tako bi ostalo puno slobodnog prostora na zadnjem kraju bolida koji bi se iskoristio za ground efekt. To nikad nije ostvareno u praksi, ali izašlo je nekoliko crteža kako bi bolid trebao izgledati.

Bolid sa 6 kotača je Williams, a ovaj drugi je Arrows sa prednjim motorom.




Šteta što na kraju nisu taj bolid i napravili, bilo bi zanimljivo vidjeti koliko bi bio uspiješan. Arrows je oped krajem 90-ih došao na ideju bolida s motorom ispred, nisam siguran za razloge, ali mislim da je bilo zbog izkoristivosti guma i aerodinamike. To je bio samo prijedlog koji se nije maknuo dalje od običnog komjuterskog crteža, za razliku od prethodnika iz 70-ih kad su sprovedena neka testiranja i namjere su bile ozbiljne.