Sigurnost u Formuli 1

Tehnološka strana Formule 1, razvoj bolida...

Moderatori/ce: F1NAC,Zweki,47,gringo73,Scuderia,Cuky

Odgovori
Avatar
kubica_f1fanaticos
Postovi: 75
Pridružen/a: 10 lip 2009, 11:23
Ja sam: Vozač
Navijam za: Roberta Kubicu i Kamuia

Sigurnost u Formuli 1

Post Postao/la kubica_f1fanaticos » 13 srp 2010, 15:52

Kokpit bolida Formule 1 sigurno je radno mjesto. Pritom ne mislimo samo na kabinu od karbonskih vlakana, sjedala prilagođena svakom vozaču, kacigu i zaštitno odijelo – sigurnosni pojasevi ključni su element koji vozaču daje osjećaj sigurnosti i u slučaju nezgode izravno ga štiti od ozbiljnih povreda.Unatoč zadivljujućem razvoju tehnologije u Formuli 1, trebalo je dosta vremena da zaživi svijest kako sigurnosni pojasevi spašavaju živote. Iako su kacige i zaštitna odijela propisani od strane FIA-e.još od ranih 60-ih, sigurnosni pojasevi postali su obvezni tek od 1972. godine.Vozači Formule 1 svezani su za kokpit u šest točaka, slično kao što je slučaj i s pilotima borbenih zrakoplova. Dvije ramene trake, dvije zdjelične i dvije trake za noge dopuštaju im dovoljno slobode pokreta za upravljanje bolidom i dosezanje različitih prekidača i dugmadi u njihovom vidnom polju. To je jedna od situacija gdje je sigurnost važnija od udobnosti.
U svakodnevnom prometu, sigurnosni pojasevi spašavaju živote čak više i od zračnih jastuka. Pojas je preduvjet koji osigurava učinkovitu zaštitu zračnim jastucima. Bez pojasa, zračni jastuci ne bi bili tako učinkoviti. Ipak, u usporedbi s vozačima Formule 1, vozači osobnih automobila vezani su mnogo udobnije. Naravno, oni trebaju mnogo više slobode pokreta, na primjer, kako bi se mogli okrenuti ili promijeniti stanicu na radiju. To naglašava važnost izbora prave pozicije sjedenja korištenjem raznih mogućnosti podešavanja sjedala, kao i dobre pozicije pojasa na tijelu.Također, uvijek treba dobro zategnuti zdjelični pojas povlačenjem ramenog pojasa, jer u suprotnom zaštita neće biti potpuna.U bolidu Formule 1, vozači su tako čvrsto vezani za sjedala da za vezanje pojaseva trebaju pomoć mehaničara. Bez obzira na to, u slučaju nužde, u mogućnosti su odvezati se i napustiti bolid za manje od 5 sekundi, kao što stoji u propisima, zahvaljujući činjenici da se svi pojasevi zajedno mogu iskopčati jednim potezom ruke. Zadatak pojasa je jasan: u slučaju nezgode mora u kombinaciji sa sistemom zaštite glave i vrata (HANS - Head And Neck Support) zaštititi vozača od udaranja u upravljač, i istovremeno ublažiti snagu sudara.
S jedne strane, pojas mora biti dovoljno jak da zaštiti vozača od sudara, s druge strane, treba treba osigurati da vozača u slučaju nezgode ne ozlijedi sâm pojas.Proizvođači sigurnosnih pojaseva i timovi riješili su tu dilemu uz pomoć opsežnih pokusa u kojima su iskušavali snagu i elastičnost materijala. Općenito, pojasevi se izrađuju od tekstilnih vlaknastih poliestera koji su na mjestima isprepleteni posebnim vlaknima. Ta vlakna se ponašaju kao male utkane žice i drže pojas ravanim te se na taj način opterećenje ravnomjerno raspoređuje cijelom širinom trake pojasa. Mehanizmi i pločice izrađeni su od titanijuma. Nakon nezgode, mora biti moguće iznijeti vozača zajedno sa sjedalom iz bolida ukoliko hitna služba misli da je to potrebno.
Prema standardu FIA-e 8853/98, svaka točka vezanja pojasa mora podnijeti silu od 14,7 kiloNewtona, što je jednako težini od 1.470 kilograma. Širina pojasa mora biti između 44 i 76 milimetara (noge i ramena) i između 50 i 76 milimetara (zdjelica), ovisno o stupnju podešavanja udobnosti vozača. Ideja udobnosti uvijek je relativna, barem ako je za vjerovati Martinu Brundleu, nekadašnjem vozaču Formule 1, koji je rekao: «Ako pojas ne zadaje bol, tada nije dovoljno zategnut.»
U Formuli 1 visoki sigurnosni standardi se ne odražavaju samo u kompjuterskoj tehnologiji i upotrebi «hi-tech» materijala pri konstrukciji bolida, već i u stalnom poboljšavanju kaciga i trkaćih odijela. Oni štite vozače od ozljeda u nesrećama ali im daju i potreban osjećaj sigurnosti.

U početcima Formule 1, između 1950. i 1960. godine, «dress code» je bio usmjeren ka udobnosti i eleganciji. Legendarni Juan Manuel Fangio je, na primjer, običavao voziti u polo majici, hlačama od fine tkanine, a na glavi je imao samo masku za lice. To mu je, u najboljem slučaju, pružalo relativno dobru zaštitu od sunca. Čak i u 70-tim godinama, trkaća odijela izrađivana su od lako zapaljivog pamuka, i tek nakon nesreće Nikija Laude u Nürburgringu, to se počelo mijenjati.Od tada su se stvari počele brzo mijenjati. Godine 1979. Lauda, Carlos Reutemann i Mario Andretti natjecali su se u odijelima od pet slojeva materijala otpornog na vatru, koji je koristila NASA za odijela astronauta. Danas su, ne samo odijela, već i obuća, donje rublje, rukavice i maske za lice, napravljeni od posebnog sintetičkog vlakna Nomex. On je tako otporan na vrućinu i vatru da vozači u Nomex-3 odijelima mogu preživjeti 35 sekundi na temperaturi od 850°C, što odgovara temperaturi prilikom požara u kući. Materijal štiti vozača i od otrovnih plinova i kiselina.Još jedna prednost Nomex-a je mala težina. Trkaće odijelo – koje se danas sastoji od tri sloja materijala otpornog na vatru – teži jedva 1,9 kilograma i svako odijelo je krojeno po mjeri vozača uz pomoć ultra modernog 3D kompjuterskog programa. Čak ima prostora za mali ustupak udobnosti: kako bi se osiguralo da odijelo ne zateže i stiska vozača, upotrijebljen je vrlo elastičan materijal za dio oko ramena, a unutarnji od tri sloja nema nikakvih šavova. Prozračni materijali se, također, koriste u izradi odijela, a njihova debljina mijenja se od utrke do utrke. Svaki vozač koristi oko 26 odijela po sezoni.U osobnim automobilima, zaštita putnika također je dosegla jako visok stupanj. Sigurnost vozača motocikala, s druge strane, teško je osigurati. Uz izbjegavanje nesreća opreznom vožnjom i pridržavanjem prometnih pravila, kaciga je nužan faktor sigurnosti. Ipak, ni jedan vozač motocikla ne može se osloniti samo na kacigu kao sredstvo zaštite. Dobro zaštitno odijelo sa štitnicima trebalo bi svakako koristiti u kombinaciji s kacigom.
U Formuli 1, svaka kaciga je jedinstvena, izrađena uz puno truda i novca, da odgovara dotičnom vozaču. Prvo se vozačeva glava skenira kako bi se napravio model u pravoj veličini, a slijedeći korak sličan je postupku koji su koristili stari Egipćani radeći na mumijama: glava-model se omotava, sloj po sloj, sa 120 ovoja vlakna visokog djelovanja T800, gdje svaka nit sadrži oko 12,000 mikroniti, od kojih je svaka 15 puta tanja od vlasi ljudske kose. Ukupna dužina svih niti upotrijebljenih za jednu kacigu iznosi 64,000 kn.
Točan sastav tih 17 slojeva, strogo je čuvana poslovna tajna svakog proizvođača kaciga. Stručnjaci će samo otkriti tri glavna sastojka: karbonska vlakna za tvrdoću, vatro otporni aramid te polietilen, koji se još koristi i za neprobojne prsluke. Dodatak tim sastojcima – što nije tajna – je aluminij, magnezij, i kao vezivni element, epoksidna smola. Kacige su ekstremno izdržljive a uz težinu od samo 1,2 kg relativno su lagane te tako smanjuju naprezanje mišića vrata i ramena vozača na stazi sa prilično visokim opterećenjima sile gravitacije.
U visokoj peći, pojedini slojevi spajaju se pod visokim tlakom i stalnom temperaturom od 132°C. Dijelovi koji su izloženi velikim opterećenjima, kao što su donja strana i prekidač vizira, dodatno su pojačani aluminijem i titanom. Unutarnja postava sastoji se od dva sloja vatro otpornog Nomex-a. U obveznom testu otpornosti na vatru kaciga se 45 sekundi izlaže plamenu temperature 800°C. Tijekom testa temperatura u kacigi ne smije prijeći 70°C. Sustav prozračivanja dizajniran je da dopusti protok oko 10 litara svježeg zraka u sekundi u unutrašnjost kacige. Filteri čiste zrak od motornog ulja, ugljika i prašine uzrokovane kočenjem.
Vozačima je nužan bistar i čist pregled staze čak i u najtežim uvjetima. Tri milimetra debeo vizir kacige, izrađen od vatro otpornog polikarbonata, osigurava vozaču uvijek jasan pogled. Nijansa vizira u djeliću sekunde prilagođava se uvjetima na stazi, kao npr. u poznatom tunelu u Monaku. Kako bi se ispitala zaštitna svojstva kacige, u vizir se ispaljuju projektili pri brzini od 500 km/h a oštećenja koja pritom nastanu ne smiju bit dublja od 2,5 mm. Uz svu tu visoku tehnologiju teško da će nekoga iznenaditi činjenica da vizir ima grijanje – čak i unatoč tome, u Formuli 1 ipak postoji zimska pauza.
"Sanjao sam o Formuli 1 ali bilo je teško.Za mene to nije bila realna mogućnost."Robert Kubica

Avatar
kubica_f1fanaticos
Postovi: 75
Pridružen/a: 10 lip 2009, 11:23
Ja sam: Vozač
Navijam za: Roberta Kubicu i Kamuia

Re: Sigurnost u Formuli 1

Post Postao/la kubica_f1fanaticos » 17 srp 2010, 15:37

evo još jedan dodatak...o sigrunsoti..

Sigurnost u Formuli 1
Kokpit i čelija za preživljavanje bolida Formule 1
Kokpit iznutraU smislu sigurnosti, kokpit bolida Formule 1 jedan je od najvažnijih dijelova bolida jer to je prostor u kojem se nalazi vozač. U slučaju bilo kakve nesreće, udarca ili požara ovaj prostor mora biti najsigurniji za vozača. FIA je uložila mnogo truda u formulaciju pravila kojima se reguliraju dimenzije i oblik zaštite za glavu vozača, vrijeme u kojem vozač mora, u slučaju nezgode, izaći iz bolida. Regulirane su pozicije i tip aparata za gašenje požara koji moraju biti ugrađeni u bolid, odjeća i kaciga vozača koje također moraju biti vatrootporne, pozicija volana i sile koje čelija za preživljavanje mora izdržati. . Kod testiranja da li je kokpit po pravilniku izvadi se volan i sjedalo te se tada u kokpit horizontalno umeće predložak . Presjek kokpitaPredložak se spušta u kokpit sve dok ne dođe na položaj 525mm iznad referentne ravnine i tada se vrše mjerenja kojima se utvrđuje ispravnost kokpita. Osim toga u pravilima je propisano da prednji dio kokpita mora biti barem 5cm udaljen od volana. Položaj volana jako je važan jer prema pravilima vozač mora u svakom trenutku biti sposoban za 5 sekundi izaći iz kokpita, a za 10 sekundi mora moći izaći iz kokpita i vratiti volan na njegovo mjesto.Ppredložak koji se vertikalno umeće u kokpit bolida i jedine stvari koje mogu smetati predlošku da prođe cijelom dužinom kokpita su volan i sjedalo. Duljina kokpita od vozačevih peta do iza njegovih leđa ne smije biti manja od 900mm.

Vozaču ne smije ništa smetati da iz sjedećeg položaja može podići koljena do iznad volana. Ovo su bila pravila koja se odnose na dimenzije kokpita bolida i koje svi bolidi moraju zadovoljiti jer inače ne mogu nastupiti na utrkama. Svi bolidi Formule 1 imaju tzv. čeliju za preživljavanje koja se rigorozno testira kako bi omogućila što veći stupanj sigurnosti za vozače.

Čelija za preživljavanje na svakom bolidu mora imati tri odašiljača koji služe za identifikaciju te moraju biti trajni dio čelije. Čelija se proteže od rezervoara za gorivo do 30cm ispred vozačevih nogu. Čelija mora biti u takvom položaju da vozačeve noge, kada je u normalnom sjedećem položaju, ne budu dalje od centralne linije koja povezuje prednje kotače. Ispred čelije obavezno se montira tvar za absorpciju udara koja ne mora biti dio čelije, ali mora biti sigurno pričvršćena za nju. Osim toga propisane su minimalne dimenzije čelije kojih se konstruktori moraju strogo pridržavati. Osim tih dimenzija u pravilima se eksplicitno navodi da te zaštite koje se nalaze sa svake strane vozačeve glave moraju biti udaljene maksimalno 550mm. Dalje, vozačeve oči, kada je zavezan, moraju biti iznad zaštita za glavu kako bi se zadržala dobra lateralna preglednost. Materijali od kojih je izrađena čelija strogo su propisani, a propisana je i debljina čelije koja mora bit minimalno 3.5mm. Za detaljnije podatke i opise tih materijala možete pogledati na adresi: http://www.fia.com/homepage/selection-a.html" onclick="window.open(this.href);return false;. Crash testSvi bolidi moraju proći rigorozne crash-testove u prisustvu delegata FIA-e, a sva mjerenja vrše se opremom koju je propisala i kalibrirala FIA. Na slici 5 prikazan je frontalni crash-test bolida. Prednji crash-test mora se izvoditi s bolidom u kojem je lutka teška 75kg i u kojem je montiran rezervoar za gorivo. Nakon testa ne smije biti nikakvih oštećenja na lutki, čeliji, niti na sistemu za gašenje požara. Osim toga izvode se lateralni crash testovi s teretom od 780kg koje udara postrance u bolid pri brzini od 7m/s, a čelija ne smije biti učvršćena. Dalje, izvode se crash-test odozada s istim tim teretom i pri istoj brzini. Nakon svakog testa čelija se kontrolira te na njoj nesmije biti oštećenja. Toliko o testiranju i tehničkim zahtjevima koje FIA postavlja pred konstruktore Formule 1 što se tiče sigurnosti čelije za preživljavanje. Ova rigorozna pravila spasila su živote mnogim vozačima te ih FIA shvaća vrlo ozbiljno. Žalosno je što se svi ovakovi pomaci prema većoj sigurnosti uglavnom događaju nakon pogibije ili teške ozljede nekog vozača. Zadnje velike promjene u sigurnosnim pravilnicima nastupile su nakon tragedije u Imoli 1994. godine kada su poginuli Ayrton Senna i Roland Ratzenberger. Striktnim provođenjem ovih pravila FIA pokušava smanjiti takve tragedije na najmanju moguću mjeru, ali Formula 1, kao i svi oktanski sportovi, nikada neće biti 100% sigurna.

Evo video iz allinaza-CRASH TEST

http://www.youtube.com/watch?v=xfnECuWduE8" onclick="window.open(this.href);return false;

a evo i crash test iz 1982 god..Brabham BT 50
tegodine nisu baš bile sigurne...

http://www.youtube.com/watch?v=NpkhRlGi ... re=related" onclick="window.open(this.href);return false;
"Sanjao sam o Formuli 1 ali bilo je teško.Za mene to nije bila realna mogućnost."Robert Kubica

Avatar
CroCop
Postovi: 10
Pridružen/a: 29 ožu 2009, 20:59
Ja sam: Vozač
Lokacija: Mostar

Re: Sigurnost u Formuli 1

Post Postao/la CroCop » 10 stu 2010, 19:49

http://gol.hr/clanak/rubrika/automoto/v ... ijetu.html" onclick="window.open(this.href);return false;
slika
Die Deutschen sind die besten


Odgovori