Minardi F1 Team
Povijest malene talijanske momčadi Minardi seže u sada već davnu 1979. kada ju osniva Giancarlo Minardi. Ekipa se u razdoblju od 1980. do 1985. nastupa u prvenstvu Formule 2 sa osrednjim uspjesima. Najveći uspjeh je pobjeda na utrci u Missanu 1981. koju je ostvario Michele Alboreto.
Tokom 1984. Giancarlo Minardi donosi odluku da momčad od 1985. krene nastupati u F1. Dizajniran je bolid M184 koji je trebao biti pogonjen Alfa Romeovim V8 turbo motorom. No i prije početka natjecanja dolazi do promjena. Carlo Chiti napušta Alfa Romeo, osniva Motori Moderni i Minardi postaje jedini kupac njihovog V6 motora. Taj motor nije bio spreman za početak sezone pa su na početku koristili veoma hvaljen i uspješan Cosvorth DFV. U prvoj sezoni vozio je Pierluigi Martini, a završene su 3 utrke, dok je najbolji rezultat bio 8. mjesto (doduše posljednje) na VN Australije.
U 1986. momčad ulazi sa 2 bolida, ali i dalje su rezultati poprilično razočaravajući, ponajviše zbog preslabog Motori Moderni motora. 1988. Momčad počinje koristiti Cosworth motore i tada dolati njihov uzlet u formi te učvršćuju svoju poziciju u sredini poretka. U kasnim 80-im i ranim 90-im momčad bilježi solidne rezultate te daje priliku brojnim talijanskim vozačima da se okušaju u F1 među kojima su: Alessandro Nannini, Pierluigi Martini and Gianni Morbidelli. Prvi bod osvojene je od strane Martinija na VN SAD-a 1988.
1989. Minardi prelazi na Pirelli gume, a one su zaslužne i za jedini start iz prvog reda za ovu malenu ekipu na VN SAD-a 1990. Jedini put kada je Minardi vodio utrku dogodio se 1989. u Portugalu kada je Martini vodio u utrci, a na kraju završio kao 5. U ovom razdoblju momčad ostvaruje i svoj najbolji plasman - 4. mjesto i to Martini 1991. u San Marinu i Portugalu te Christian Fittipaldi 1993. u Južnoj Africi.
-
Minardi M185
Razdoblje od 1994. do 2000. je bilo dosta burno i neuspješno za momčad Minardija. Česte promjene u vlasničkoj strukturi, česte promjene dobavljača motora i vozača dovele su do toga da je u ovom razdoblju osvojeno samo 7 bodova. Od tih 7 bodova 4 je osvojio Pierluigi Martini završivši kao 5. na VN Španjolske i VN Francuske 1994. godine. Michele Alboreto je osvojio svoj posljednji bod u karijeri zavšrivši 6. na VN Monaka 1994. Pedro Lamy je osvojio svoj jedini bod u karijeri 6. mjestom na VN Australije 1995., 1999. je osvojen posljednji bod u ovom razdovlju nakon što je Marc Gene završio 6. na VN Europe. Inače, u toj utrci je Luca Badoer držao odlično 4. mjesto kada mu je 13 krugova prije kraja otkazao mjenjač, a kamere su onda snimile jednu od poznatijih scena kada su uhvatile uplakanog Badoera pored parkiranog bolida.
1996. počelo je partnerstvo sa Fondmetalom zbog čega su 2000. bili prisiljeni koristiti 2 godine stare Ford Zetec-R V10 preimenovane u Fondemtal. No u toku 2000. gazdu Fondmetala Gabriele Rumija pogađa rak i parnerstvo je završeno na kraju sezone.
-
Pierluigi Martini za upravljačem M194 na VN Velike Britanije 1994.
-
Luca Badoer za upravljačem M195 na VN Velike Britanije 1995.
-
M02 (2000) u bojama Telefonice
Novo razdoblje za Minardi počinje kada ga početkom 2001. Paul Stodart kupuje i spašava od propasti te ujedinjuje sa svojom F3000 ekipom European Racing. Momčad je preimenovana u European Minardi.
2001. bolid PS01 je bio žurno rađen u zadnja 2 mjeseca prije početka sezone, a Marquesov bolid je jedva sastavljen na vrijeme za prvu utrku. PS01 je odlikovao čist i efikasan dizajn, ali ga je jako kočio već spomenuti Fordov motor za ovu sezonu prekršten u European. U ovom je bolidu svoj debi odradio i kasnije dvostruki svjetski prvak Fernando Alonso
-
Alonso za upravljačem PS01 na VN Italije 2001.
2002. Momčad prelazi na Asiatech motore koji su bili prerađeni Peugeot motori prethodno korišteni od strane Prosta. Bolid je opet bio uredan i efikasan, s obzirom na proračun, ali je opet motor predstavljao kočnicu. U ovoj sezoni svoj debi iz snova je imao Mark Webber kada je na 1. utrci sezone u svojoj Australiji osvojio 5. mjesto i 2 boda.
U ovom se razdoblju momčad ponovno mučila sa financijama, a kraj mukama je došao sredinom 2005. kada Paul Stodart prodaje momčad Red Bullu koji je obećao momčad zadržati u Italiji.
-
Minardi PS05 Cosworth - posljednji Minardi koji je nastupio u F1 u drugoj polovici 2005.
U razdoblju kada je momčad bila poznata kao European Minardi osvojeno je ukupno 10 bodova.
Kad se sve zbroji, za vrijeme natjecanja u F1 Minardi je osvojio ukupno 38 bodova. Najbolji rezultat u kvalifikacijama bio je 2. mjesto na već spomenutoj utrci u SAD-u 1989., a najbolji plasman u utrci je 3 puta osvojeno 4. mjesto.
Statistika u F1:
Aktivne godine: 1985. – 2005.
Prvi GP: VN Brazila 1985.
Posljednji GP: VN Kine 2005.
Nastupi na utrci: 345
Najbolji rezultat: 4. mjesto (x3)
Bodovi: 38
Pobjede: 0
Najbrži krugovi: 0
Pole positioni: 0
Važniji vozači: Fernando Alonso, Andrea de Cesaris, Giancarlo Fisichella, Pierluigi Martini, Alessandro Nannini, Jarno Trulli, Mark Webber
Nakon prodaje ekipe Red Bullu, Paul Stodart kupuje udio u CTE Racing-HVM Champ Car timu kojeg je preimenovao u Minardi Team USA. 2007., jedine sezone u Champ Caru prije nego je serija bankritirala, momčad je imala solidan uspjeh sa 2 pobjede koje je osvojio Robert Doornbos, te zahvaljujući njima i priličnom broju podija završio kao 3. u poretku vozača. Doornbos je ujedno osvojio i Rookie of the Year nagradu.
-
Robert Doornbos za upravljačem Panoz DP01 bolida u Minardi bojama
Drugi izlet nakon F1 dogodio se kada je 1.1.2006. Giancarlo Minardi otkupio natrag prava (ali ne sva) na ime Minardi te se imenom i financijama pridružio GP Racing momčadi koja je nastupala u juniorskoj Euro F3000 seriji, a koja je ime promijenila u Minardi Team by GP Racing. Jedini uspjeh je bilo osvajanje podija na obje utrke u Spa.
2007. Giancarlo Minardi se udružuje sa Piquet Sports ekipom koja se natjecala u GP2 te formiraju Minardi Piquet Sports. Taj izlet je također trajao samo jednu sezonu
Evo, već mi je duže bila želja obraditi Minardi pa sam to sada i napravio. Nadam se da nije preopširno i svaka je kritika dobrodošla s obzirom da prvi put pišem nešto ovakvo.
