Kakva sezona!!!
Nakon sjajnog početka opisanog gore, dolazi velika kriza. U Ligi Prvaka sam u šest utakmica doživio šest poraza, ali niti jedan veći od dva razlike: AZ, porazi 0:1 doma (dobio gol u 92. minuti nakon promašenog penala Moralesa
) i 1:2, zatim Wolfsburg 1:2 doma i 0:1 u gostima, te Barcelona, 3:5 doma (vodio 3:1 na poluvremenu, početkom nastavka Bišćan dobio crveni i onda raspad sistema) i 0:2 u gostima.
Summa sumarum, što se tiče Europe, vrlo sam zadovoljan, prvenstveno utakmicama protiv Barcelone, gdje smo bili bolji u obje utakmice, ali što promašaji, što ogroman postotak realizacije Barcinih igrača, razlog su što nije osvojen niti bod.
E sada dolazi uzbudljivi dio, a tiče se domaćeg prvenstva. Nakon fantastičnog starta, zaredao sam sa remijima, statistika u prvih 14 utakmica bila mi je:
Dinamo
14 5 9 0 27 : 7
24 (nisam siguran za broj zabijenih golova, znam da je bilo između 25 i 30)
Dolazi velika kriza koja počinje porazom od Hajduka u Maksimiru 1:2, nastavlja se porazima protiv Sesveta (!) 1:0 i Rijeke 3:1 te neodlučenim rezultatima protiv Zagreba (protivnik za titulu, vidi dolje) i Varteksa, oba puta 1:1. Kao što Schumy.d reče, moral je bio čista katastrofa. Meni čak nitko nije imao više od
good.
I tada, kada sam već mislio otpisati sezonu dolazi veličanstvena gostujuća pobjeda protiv Lokomotive. Čudite se zašto toliko hvalim pobjedu protiv ekipe koja je kasnije ispala? Zato što sam na poluvremenu gubio sa 3:0.
Već sam počeo ozbiljno pizditi, te na poluvremenu radim potez, koji je, kasnije se pokazalo, ispao ključan potez sezone - uvođenje Ilije Sivonjića umjesto Marija Mandžukića (kojeg sam odmah poslije utakmice poslao na dvogodišnju posudbu u Zenit
). Ilija Sivonjić zabio je četiri gola, te iznudio jedanaesterac kojeg je Morales pretvorio u peti gol. To je bila 20. utakmica sezone, i u tom trenutku sam pozicioniran kao treći, sa osam bodova zaostatka za Hajdukom, te sedam bodova iza Zagreba.
I tada počinje serija. Redom ostvarujem pobjede (7:0 u Vinkovcima protiv Cibalije), tri kiksa Hajduka i dva kiksa Zagreba (mislim da je Hajduk izgubio dva puta i jednom remizirao, dok je Zagreb dva puta izgubio) bila su mi dovoljna da se prije početka predzadnjeg kola bodovno izjednačim sa Hajdukom te preskočim Zagreb za dva boda. Tada počinje prava dramaturgija.
U zadnja dva kola ja sam morao igrati protiv Istre kod kuće, te sam morao na gostovanje na Poljud, Hajduk je imao Cibaliu u gostima i mene na Poljudu, dok je Zagreb imao doma Međimurje i Istru u gostima. Zagreb u petak uspijeva pobijediti Međumurje te privremeno preuzeti vodstvo na tablici. U subotu, ja pobjeđujem Istru sa 5:1, dok Hajduk golom Anasa u 84. minuti donosi Hajduku pobjedu u Vinkovcima. Prije zadnjeg kola, vodeći je bio Hajduk sa 60 bodova, ja sam bio drugi, također sa 60 bodova, dok je Zagreb na trećem mjestu imao 58 bodova. Hajduk je imao prednost zbog boljih međusobnih susreta do tada.
Tada dolazim u Split. Na konferenciji za tisak toliko sam se naživciral da sam iskoristio opciju "Storm out" jer su mi postavljali glupa pitanja.
Zagreb je igrao prije mene te pobjedio Istru, ne znam kojim rezultatom. Počinje tekma na Poljudu. Od samog početka naredio sam napad, tako da sam do kraja prvog poluvremena promašio barem desetak prilika i poluprilika. I onda, u sudačkoj nadoknadi prvo poluvremena, šok. Anas izvodi korner, a Etto se zaletava kao sivonja te zabija autogol. Na poluvremenu im kažem: "I expect nothing less than a win". Negdje sredinom drugog djela Sivonjić zabija za 1:1. Tada Hajduk preuzima konce, moram priznati, te promašuje dvije stopostotne prilike (hvala Ahmad
). Kada sam već misio da je gotovo, da je naslov izgubljen, Ante Rukavina puca sa 25 metara i pogađa rašlje, za konačnu pobjedu od 1:2. Prvenstvo je završilo:
1. Dinamo 63
2. Zagreb 61
3. Hajduk 60
I baš sam bio sretan. Kup sam osvojio pobjedom nad Karlovcem (u četvrtfinalu izbacio Hajduk ukupnim rezultatom 4:0), i to pobjedama 4:0 u Karlovcu, te 2:1 u Maksimiru.
Počela je i nova sezona, napravio sam remont ekipe, prodao Papadopulosa, Slepičku, Carlosa, Butinu, Kovača poslao u mirovinu, Mandžukića na dugu posudbu (za koju sam dobio 2M
)... Doveo sam Bojana Vručinu (najbolji strijelac HNL-a), Mateasa Delića iz Slaven Belupa, Antuna Palića iz Sesveta i Zvonka Pamića iz Karlovca/Rijeke.
Sezona je počela domaćim pobjedama u HNL-u protiv Cibalije (4:0), Karlovca (4:3), pobjedom protiv Hajduka na Poljudu, 3:2, te remijem u Gradskom Vrtu sa Osijekom, 2:2. U Europi sam izbacio Dinamo iz Tirane, ukupnim rezultatom 4:1, te Ventspilis (koji je izbacio Sheriffa
) ukupnim rezultatom 6:0. Sada u playoffu igram protiv bosanske Slobode.
Moj sastav, u 4-4-2 sustavu, i to u romb obliku sa defenzivnim i ofenzivnim središnjim veznjacima, izgleda ovako:
Lončarić - Etto, Lovren, Bišćan, Ibanez - Callelo - Badelj, Morales - Sammir - Rukavina, Kramarić.
Eto, ja se raspisao, valjda ćete imati volje da pročitate sve. Igrica je pravi gušt, gotovo sam propustio trening u svom novom klubu danas zbog nje.
...tek slijedeći tjedan...a tebi???
)?
Ti dobiveni novci ne idu u transfere.
