RTL-ov kviz maštovitog naziva "Tog se nitko nije sjetio", ove jeseni - na opće čuđenje svih onih koji su se u nekom nesretnom periodu svog života, oko 19 sati, slučajno zatekli na tom kanalu i tako si to životno razdoblje, bezbeli, učinili još nesretnijim - ušao je u svoju drugu sezonu prikazivanja.
Samim svojim nazivom, ali i u kombinaciji sa svojim jednako maštovitim sadržajem, a kojim se u ovom tekstu neću previše baviti jer nije zanimljiv ni za gledanje a kamoli za čitanje, taj kviz jednostavno provocira da se svaki iole razuman čovjek, već nakon kraćeg gledanja, zapita ne bi li svijet, ili barem televizijski program, bio jedno mnogo ljepše mjesto da se, recimo - toga nitko nije sjetio?
"Ako se već netko morao sjetiti da izmisli taj format kviza...", pomislio sam još u prvom krugu istoga, "sjajno bi bilo da se barem kod nas nitko nije sjetio otkupiti licencu!"
Ili, ako je već učinjena ta pogreška otkupa licence kviza „Pointless“, produkcijske kuće Endemol, bilo bi lijepo da ga se nitko nije sjetio pustiti da uđe i u svoju drugu sezonu. Jebiga, pa i Inter je pogriješio kad je kupio Kovačića, ali neće ga valjda zato pustiti da igra i na jesen...
Osim toga, pomislio sam, fantastično bi bilo da se suvovoditelja i poznatog kvizomana Krešimira Sučevića-Međerala, isto nitko nije sjetio.
Tog sveznalicu i navodnog poliglota, koji kao suvoditelj ocjenjuje i komentira odgovore natjecatelja, otkriva im gdje su pogriješili ili navodi koje su dodatne odgovore mogli ponuditi, a koji je osobno aktivno sudjelovao u skoro svim televizijskim kvizovima, pritome trošeći sve "Jokere" i telefonirajući Mirku Miočiću i prije no što bi mu se otopio led u serviranoj čaši vode, a koja bi - pazi sad foru - na kraju bila jedino što bi on na kvizu dobio (!) , producenti ovog kviza nekom pogreškom izvukli su iz naftalina. Ili, da budem još precizniji, iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje gdje je Krešo već nekoliko godina, na sreću svih koji prate kvizove, bio baš fino arhiviran.
"Uf, da ga se barem nitko nije sjetio...", zavapio sam nemoćno, gledajući ga kako s visoka nešto tumači u tom kvizu koji je, usput budi rečeno, prije dva ili tri tjedna epizodu od ponedjeljka, greškom ponovno emitirao i u utorak, a da to, zapravo, nitko nije ni primijetio.
Meni to, iskreno govoreći, nije zasmetalo. Baš suprotno! Znao sam sve odgovore i ispao velika faca pred jednom lakovjernom studenticom privatnog fakulteta "Baltazar Krčelić" s kojom sam tu večer planirao provesti pred televizorom, a za koju sam se prethodno uplašio da bi je Krešino eruditsko znanje moglo zavesti. Zahvaljujući spomenutoj reprizi, do toga ipak nije došlo, a moja večer s tom perspektivnom studenticom i, ko zna, moguće budućom članicom HAZU-a, zahvaljujući velikom broju mojih točnih odgovora i obrazlaženja koje sam, nota bene, ponudio prije Kreše, preselila se s prvobitne lokacije od ispred televizora, na krevet, pa na stol.
Nešto kasnije i na veš mašinu...
"Tog se nitko nije sjetio!", uzviknula je ushićeno kad sam joj to predložio i, svidjelo joj se.
Ipak, ne mogu reći da se unatoč tom neočekivanom uspjehu još iste večeri nisam zapitao kako to da se u kvizu gdje si svi utvaraju da se mogu sjetiti svega i svačega, pa i onoga čega nitko drugi ne može, nitko nije sjetio da zamijeniti vrpcu od prethodnog dana?
I, hoće li taj genijalac - po budalastim pravilima ovoga kviza u kojemu što si gluplji, to si bolji - za to dobiti sto bodova?
Jedino što ovaj kviz donekle izvlači - osim činjenice da je i takav bolji od ovog "Lovca" na HRT-u - je spontana i, u svojoj smotanosti zaista simpatična voditeljica Antonija Blaće, a koja je, nakon "Big Brothera" i "Hrvatska traži zvijezdu", ni kriva, ni dužna, ubačena u još jedan od tih televizijskih projekata u kojima je cilj natjecatelje za što manje novca, prikazati što glupljima. Ne mogu se oteti dojmu da je Antonija kao voditeljica, ali i svi mi ostali kao gledatelji, ipak zaslužila da napokon dobije neki kvalitetniji televizijski format od ovoga čiji bi doslovni prijevod originalnoga naziva ("Pointless" op.a.), najbolje definirao ne samo uložen trud igrača i uloženo vrijeme gledatelja, već i - pisanje o istom na portalu Jutarnjeg lista.
Šteta što se takvog tv formata, nitko nije sjetio!