Legendarni Ferrarijevi vozači
Scuderia Ferrari postoji več 80 godina, kao samostalni proizvođač 62, i danas je najprepoznatljivija trkača momčad u svijetu. Kad je momčad tako velika i dugotrajna za nju su sigurno vozili i mnogi dobri vozači. Kod Ferrarija ih je bilo napretek, počevši još od prijeratnog doba, kad su za njih vozili Nuvolari i Varzi, pa sve do danas za Ferrari su vozili neki od najboljih i najlegendarnijih vozača F1.
Jose Froilan Gonzalez
Argentinac koji će uvijek ostati dio Ferrarijeve legende jer je prvi koji je za njih pobijedio u F1 utrci koja se boduje za prvenstvo. Bilo je to na VN Velike Britanije 1951. Ima još samo jednu pobjedu u karijeri, također za Ferrari i opet u Velikoj Britaniji, 1954. U svoje vrijeme nije imao toliko puno navijača, jer su Argentinci navijali za Fangia, a Talijani za Ascarija, ali mora biti tu, na ovoj listi. Ne smije se zaboraviti da je sa Ferrarijem pobijedio i na 24 sata Le Mans 1954. kad je to za tvrtku značilo isto koliko i Formula 1. Danas je jedan od rijetkih vozača iz prve F1 sezone koji su još živi.
Alberto Ascari
Otac mu je bio momčadski kolega Enzu Ferrariju 20-ih, tako da je bio predodređen da bude njihov vozač. Prvi prvak za Ferrari i najdominantniji F1 vozač ikada. 1952. i 1953. nitko mu nije bio ravan, i u to vrijeme uspio je skupiti 9 uzastopnih pobjeda, rekord koji stoji i danas. Bio je jedini koji je u ono vrijeme mogao konkurirati Fangiu. Nažalost poginuo, vozeči Ferrarijev automobil izletio je u jednom zavoju Monze koji danas nosi njegovo ime. Ascari je prvi vozač uz kojega se povezuje ime Ferrari, iako je kasnije prešao u Lanciju, večina se na ime Alberto Ascari sjeti Ferrarija i dominacije.
Mario Andretti
U prvoj utrci za Ferrari je pobijedio, kasnije nije imao puno uspijeha s njima, ali jedna utrka ga je učinila legendom među tifosima, pole position u Monzi 1982. nakon što je Villeneuve poginuo, a Pironi ostao teško ozlijeđen. Čovjek rođen u (tada još) Italiji, u Ferrariju, osvaja pole u Monzi, sam Andretti je rekao da nakon te utrke više nikad nije morao platit tjesteninu u Italiji, a čak mu neko vrijeme nisu naplačivali ni cestarine, jedini koji je još imao takav tretman je Gilles Villeneuve. Nažalost, 1982. je več bio prestar za ozbiljno utrkivanje u F1 i nakon Monze vozi još samo utrku u SAD-u i povlači se.
Clay Regazzoni
Vozio za Ferrari u dva navrata, 1970.-1972. i 1974.-1976. Dva puta pobijedio u Monzi, tifosi su ga obožavali. Iako je u prvom razdoblju s Ferrarijem pored sebe imao Ickxa, a u drugom Laudu, dok su oni postizali bolje rezultate, miljenik navijača je bio Rega. Bio je jedan od onih koji su vozili srcem, a takvi su kod tifosa uvijek najbolje prolazili. Čvrsto je vjerovao da će mu Ferrari produžiti ugovor za 1977. pa nije htio potpisivati s nikim, na kraju je izvisio i morao voziti za Ensign, iako su se tome protivili i navijači i Lauda, ali rezultati su jednostavno govorili drugačije.
Niki Lauda
Imao je navijača, ali ga nikad nisu obožavali kao neke druge vozače. Napravio je u Ferrariju isto što i Schumacher 20 godina kasnije, okupio cijelu ekipu oko sebe i dominirao jednim razdobljem, samo ne u tolikoj mjeri. Beskompromisnost ga je odvojila od još jednog sigurnog naslova s Ferrarijem. Nažalost bio je vozač koji je poznatiji po tome što je mogao nego po tome što je činio, i to ga je odvojilo od srca tifosa. Na ovoj listi se naravno morao naći zbog uspijeha sa Ferrarijem.
Gilles Villeneuve
Ni prije ni poslije njega nije bio ni jedan vozač koji je bio toliki miljenik tifosa. Enzo ga je, uz Nuvolarija, smatrao najboljim svih vremena, a odnos koji je Enzo imao prema Gillesu nije imao ni jedan drugi Ferrarijev vozač nakon 50-ih. Iako je imao samo 6 pobjeda, uvijek je vozio za publiku koja ga je obožavala. Jody Scheckter je bio prvak za Ferrari 1979., ali u Italiji ga nitko nije primječivao, dok bi Villeneuva prepoznali svi, čak i policajci koji bi mu opraštali kazne za prebrzu vožnju. Nažalost kako je živio tako je i poginuo, brzo. Vjerojatno nikad nebi ni bio osvojio naslov, ali koga briga, ljudi pamte vožnje i predstave, a ne naslove (tko danas zna Alana Jonesa?).
Nigel Mansell
Il leone, kako su ga tifosi zvali, zadnji je s kojim je ugovor osobno potpisao Enzo, koji je za njega rekao da je jedan od največih u cjeloj njegovoj karijeri. Zapravo je bio netipičan miljenik tifosa, ali njegove vožnje u teškom razdoblju za Ferrari učinile su ga junakom. Za Scuderiju je vozio samo dvije sezone 1989. i 1990., pobijedio je u prvoj utrci za njih, a to je bila ujedno i prva utrka za sekvencijalni mjenjač. 1990. u ekipu dolazi Prost, koji postiže puno bolje rezultate od njega i Mansell odlazi.
Jean Alesi
Što reči o čovjeku sa jednom pobjedom i toliko navijača. U najgorem razdoblju za Ferrari svojim vožnjama skupljao je naklonost tifosa, sličan kao i Gilles, uvijek je vozio za publiku, pritom često zanemarivši taktiku. Još jedan dokaz da čovjek ne mora imati rezultate da ga se zapamti, samo treba voziti sa srcem. Kad je u Ferrari došao Todt više nije bilo mjesta za Alesija, tifosi su tu vijest teško primili, makar im za zamjenu dolazio dvostruki prvak, što dokazuju i plakati: "Bolje jedan Alesi danas, nego 1000 Schumachera sutra".
Michael Schumacher
Kao i Gillesa Villeneuva, tifosi ga nisu odmah prihvatili, samo što je Schumi trebao puno više napraviti za njihovu naklonost. Na kraju ne samo da ju je dobio, nego je postao sinonim za Ferrari 2000-ih i obrnuto. Kad god se spomene Schumacher 99% ljudi pomisli na Ferrari. Šta više reči o čovjeku koji je za njih osvojio pet uzastopnih naslova, čovjeku koji je obilježio cijelu jednu eru Formule 1 kao Ferrarijevu eru, i čovjeku koji je jedan od najboljih vozača ikad. Možda na kraju i nije pretekao Villeneuva kao največeg miljenika tifosa ikad, ali zauvijek će se pamtiti prvenstveno kao Ferrarijev vozač, a kome je to još uspijelo?
Bilo je još legendarnih vozača koji su vozili za Ferrari, ali zbog nekih razloga nisu baš uspijeli doprijeti do srca tifosa:
Juan Manuel Fangio - možda i najbolji svih vremena, čak je osvojio jedan od naslova s Ferrarijem, ali uvijek će ga se prije povezati s Mercedesom, Alfom ili Maseratijem, gotovo nikad s Ferrarijem.
Mike Hawthorn i Peter Collins - Enzo ih je volio, ali kako su vozili u vrijeme Fangia nisu toliko zapamčeni.
Phil Hill i Wolfgang von Trips - dominirali 1961. u Ferrariju, najčešče ih se i povezuje s Ferrarijem, ali najčešče se pretpostavlja da su bili dobri samo zbog bolida.
Dan Gurney - svoje prve četiri F1 utrke je odvezao za Ferrari 1959., osvojio 2., 3. i 4. mjesto te jednom odustao, možemo samo nagađati šta bi bilo da je ostao.
John Surtees - osvojio naslov 1964., i navijači su ga voljeli još iz doba motoutrka kad je vozio MV Agustu, ali prerano otišao iz Ferrarija.
Jacky Ickx - bio jako dobar početkom 70-ih, ali on je puno poznatiji po utrkama sportskih automobila
Carlos Reutemann - inače dobar vozač, ali uz Laudu u Ferrariju nije mogao funkcionirati, a kasnije je došao Gilles pa se često i zaboravlja da je Lole uopče vozio za Scuderiju.
Jody Scheckter - iako je osvojio naslov 1979., dok je on bio u Ferrariju tamo je bio i Gilles, tako da nije imao šansu kod tifosa, inače jako kvalitetan vozač.
Rene Arnoux - više upamčen po Renaultu i dvoboju sa Gillesom, nego po tome da je vozio Ferrari.
Alain Prost - također jedan od najboljih, dobro je funkcionirao u Ferrariju iz kojeg je na kraju izbačen. Najviše zapamčen po dvobojima sa Sennom, i kao McLarenov vozač.
To je uglavnom to, o današnjim vozačima nebi, o njima čemo suditi kad završe karijere. Iako je i Schumacher potencijalni sadašnji vozač, teško da sad može nešto napraviti da zasijeni svoju eru s Ferrarijem, a i kakva bi to bila tema o Ferrarijevim vozačima bez Schumachera.
Nego da pitam ( ak smijem 
) hoce li biti tu i vozaci koji su u povijesti vozili za Scuderiu? 
. Imao sam doma taj popis vozača pa kad sam vidio temu sam mislio da bi bilo dobro staviti taj popis tu.
