Današnji reli bi bez automobila s pogonom na sve kotače bio nezamisliv. To je u reliju bio največi izum kad ga je Audi uveo 1980. U Formuli 1 neki su s 4x4 pogonom eksperimentirali i puno ranije nego se on pojavio u reliju, ali i puno neuspiješnije. Samo je 7 takvih bolida pokušalo ući u F1. Jedan od njih je i Lotus 56B, o kojem sam već pisao, pa ću ga ovdije preskočiti.
Ferguson P99 (1961.)
Prvi bolid sa pogonom na sve kotače, ali i zadnji sa ispred postavljenim motorom koji je pobijedio u F1 utrci, 1961. na International Gold Cupu koji se nije bodovao za prvenstvo. Na toj utrci ga je vozio Stirling Moss, koji je 1997. u intervjuu za MotorSport izjavio da mu je to bio najdraži F1 bolid koji je vozio. Fred Dixon i Tony Rolt su u suradnji s Harryom Fergusonom dogovorili da na bolid stave pogon koji je on koristio na traktorima. Moment se djelio u odnosu 50:50 između prednjih i stražnjih kotača, a motor je bio Climaxov 1,5. Prva utrka na kojoj je bolid nastupio bila je VN Velike Britanije 1961., a to je bila ujedno i zadnja, i Ferguson je tako postao i posljednji bolid sa motorom ispred koji je nastupio na prvenstvenoj utrci. Na toj utrci je bio diskvalificiran, nakon što je Moss preuzeo bolid od prvog vozača Jacka Fairmana.
Stirling Moss u Fergusonu P99
BRM P67 (1964.)
Šasija od BRM-a P261, ovjes modela P57, i 1.5 BRM P56 motor i Fergusonov pogonski sustav. Richard Attwood uspio se kvalificirati 1964. na VN Velike Britanije, ali u utrci nije nastupio. BRM je napustio projekt i posvetio se izradi kompliciranog H16 motora. Kao i Ferguson P99 i BRM P67 se kasnije uspiješno natjecao u brdskim utrkama.
BRM P67 iz Donington Grand Prix kolekcije
Lotus 63 (1969.)
Lotus 63 imao je DFV motor uparen sa Hewland mjenjačem Fergusonovim 4WD pogonom. Raspodjela momenta je bila od 50-50 do 30-70 između prednjih i stražnjih kotača. Graham Hill probao je bolid voziti na treningu VN Nizozemske, ali je sa klasičinim 49B bio brži 4 sekunde po krugu. John Miles vozi ga na VN Francuske i odustaje. Na VN Velike Britanije Hill oped isprobava bolid, ali ga prepušta drugom vozaču, Jo Bonnieru, koji odustaje. Miles sa drugim 63 dolazi deseti sa 9 krugova zaostatka. Na Nurburgringu ga vozi Mario Andretti, ali razbija ga u prvom krugu. Nakon što su Jackie Stewart i Matra osvojili oba prvenstva, Lotus se koncentrira na razvoj modela 72.
Mario Andretti u Lotusu 63 na Nurburgringu
Matra MS84 (1969.)
Zasnovan je na modelu MS80, s kojim je Matra te godine osvojila konstruktorski i vozački naslov sa Jackiem Stewartom. MS84 je također imao Fergusonov pogon zbog kojeg je bio 10% teži od MS80. Stewart je isprobao bolid na VN Nizozemske, kad je i Hill isprobavao Lotus 63. Isto tako Stewart ga nije vozio u utrci, nego je do kraja sezone koristio MS80. Jean-Pierre Beltoise je na VN Velike Britanije došao deveti sa 6 krugova zaostatka, ali tri kruga ispred Miles u Lotusu 63. Johnny Servoz-Gavin je na VN Kanade osvojio jedine bodove za bolide sa 4x4 pogonom kad je došao šesti sa šest krugova zaostatka. Servoz-Gavin ga je vozio i u Watkins Glenu, kad je zaostao 16 krugova, a u Meksiku je došao osmi sa samo dva kruga zaostatka.
Johnny Servoz-Gavin u Matri MS84
McLaren M9A (1969.)
Bruce McLaren se također 1969. odlučio isprobati pogon na sve kotače. Jo Marquart je dizajnirao potpuno novi bolid. Derek Bell ga vozi na VN Velike Britanije i odustaje. Bruce McLaren ga nakon toga i sam isprobava i odlučuje napustiti projekt.
McLaren M9A iz Donington Grand Prix kolekcije
Cosworth (1969.)
Cosworth je napravio bolid koji se razlikovao od klasičnih bolida s kraja 60-ih. Čak nisu koristili Fergusonov pogon, nego su konstruirali svoj, kao i novi odgovarajuči mjenjač. Trevor Taylor i Cosworthov suosnivač Mike Costin napravili su mnogo testova sa bolidom. No probleme im je stvarao rezervoar ulja, koji im je remetio balans, i podupravljanje. Projekt je napušten neposredno prije VN Velike Britanije, i to je ostao jedini bolid kojeg je Cosworth u cjelosti sam konstruirao.
Cosworth iz Donington Grand Prix kolekcije
